Dnevnik Voldemortove sljedbenice

četvrtak, 20.04.2006.

Svađa s ocem

Gospodar me sinoć pozvao u svoj dvorac,rekao je da moram obaviti neki važan zadatak...uglavnom evo razgovora...
Gospodar:Ah,Cynthia,napokon...tvoj dragi otac rekao mi je da nećeš doći...
Pogledala sam svoga oca,Luciusa Malfoya.On se neobično smiješio.Zgađeno sam gledala u njega. Do nogu mi je dopuzala Nagini... obožavam tu zmiju.Naprosto je divna.
Ja:Naravno da sam došla.
Gospodar:Jesi li bila u Godricovom dolu?
Ja:Da.Rookwood me zamijenio na straži.Poslat će mi znak ako se Potter pojavi.
Gospodar:Ne vjerujem.Zna da ga čekam...i zato oklijeva.Sigurno se dogovara s onim budalama...iz Reda Feniksa.
Malfoy se kreštavo nasmijao i rekao:Ne mogu vjerovati...Potter je odlučio u Dol povesti mutnjakušu Grengericu i Weasleya...izdajicu...
To me jako zapeklo,jer sam ja nekada bila vrlo dobra s Hermionom. No samo sam se naklonila Gospodaru,a on je rekao:Dosta te ukočenosti, draga moja, vrijeme je da obavljaš još veće zadatke za mene...želim da mi ti uhvatiš Pottera...
Samo sam se naklonila i rekla tiho:Hvala Vam.

Mislim da neću moći to učiniti...Potter nije kriv što je zaustavio Gospodara. Sudbina mu je to namijenila.
No bitniji je razgovor s Luciusom kada smo izašli iz sobe...

L:Dakle,Gospodarova miljenica.
Ja:Tata,nemoj...
L:Ne zovi me ocem...ja...
Ja:Ne...ne radi mi to

Tata se hladno nasmijao i ostavio me samu s Nagini.
- 20:40 - Komentari (13) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.04.2006.

No Name

Ustala sam se oko pet sati...bilo mi je užasno teško,samo se toga sjećam. Tada sam imala petnaest godina,polazila sam Hogwarts.Sjećam se, toga dana svi su gledali u Pottera,on je bio peta godina,kao i ja.Ne sjećam se ostatka dana,sve je bilo u magli...samo sam čula Njegov glas.Rekao je:
-Cynthia,pridruži mi se!
Ja sam bila začarana,nisam se mogla oduprijeti nekoj neobjašnjivoj sili i želji koja me vukla.I rekla sam da,jedno čudno piskutavo da.A Gospodar se nasmijao i nekoga pozvao.U sljedećem trenutku u sobu u kojoj smo se nalazili ušlo je dvadesetak prilika ogrnutih plaštevima.Gospodar mi se približio,uperio štapić u moju ruku i nešto glasno uzviknuo.U sljedećem trenutku osjetila sam jaku bol na lijevoj ruci,no nisam vrištala.Na moje čuđenje,nasmijala sam se i kleknula pred Gospodara.
Od moga pridruživanja Lordu Voldemortu prošle su nepune 2 godine.Sada imam samo jednu želju;pobjeći od ove zbrke oko mene...
- 21:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.